📖 Discipliniranje duše: "Summa confessorum" kao ogledalo srednjovjekovnog kanonskog prava

🏷️ Ključne riječi: historiografija, paleografija latinskog srednjovjekovnog pisma, Rimokatolička Crkva, Summa confessorum, Johannes von Freiburg, srednjovjekovno pravo, kanonsko pravo, moralna teologija, dominikanski red, digitalna humanistika

👤TKO JE OBLIKOVAO SAVJEST SREDNJOVJEKOVNOG ČOVJEKA?

Jedan od ključnih, i danas gotovo zaboravljenih aktera bio je dominikanac Johannes von Freiburg  (Johannes Friburgensis Lector, oko 1250- 1314.), teolog i pravnik koji je svojim djelom Summa confessorum dao temelje praktičnoj ispovjednoj praksi u srednjem vijeku.

✒️ ŠTO JE SUMMA CONFESSORUM?

Radi se o priručniku za ispovjednike, pisanom krajem 13. stoljeća, koji je sustavno objedinio moralne i pravne smjernice za sakrament pokore. Johannes se oslanjao na prethodnike poput Raymonda od Peñaforta, ali ih je nadogradio konkretnim slučajevima iz prakse (quaestiones casuales) i refleksijama pod utjecajem Tome Akvinskog. Summa nije bila samo teološki traktat, već i pastoralni alat – svećenici su ga koristili kao “ogledalo savjesti” u svakodnevnoj praksi.

📜 NASLOVI I VARIJANTE

Summa confessorum, Canones poenitentiales, Summa Johannis, Summa Pisana

📌 ZANIMLJIVOST

Summa confessorum se sačuvala u preko 200 rukopisa i prvi put je tiskana u Augsburgu 1476. godine — što svjedoči o popularnosti tog djela.

🌍 PRIJELAZ U NARODNE JEZIKE

Jedan od dokaza popularnosti djela je i njegov prijevod i prilagodba u narodnom jeziku – Rechtssumme brata Bertholda, koji je Johannesovu Sumu približio njemačkom govornom području. Tako se ova misaona mreža ispovjedne prakse širila i izvan samostanskih zidova.

⚖️ DE CONSCIENTIA

U vremenu kada su grijeh i oprost bili ne samo teološka pitanja nego i društveni mehanizmi kontrole, Johannesovo djelo nudilo je svećenicima konkretne alate: kako razlikovati stupnjeve grijeha, kako procijeniti kajanje, i kada odobriti odrješenje. Ukratko — kako postati dobar "sudac" savjesti.

✨ KAKO JE POČELO MOJE PUTOVANJE RUKOPISOM SUMMA CONFESSORUM?

Moje zanimanje za djelo Summa confessorum rodilo se posve nenadano — kroz susret s neidentificiranim fragmentom na digitalnoj platformi FromThePage, u okviru latinske paleografske radionice. Na prvi pogled, rukopis pisan gustim potezima gotičke minuskule djelovao je poput šifrirane poruke iz drugog vremena. Nisam znala što se krije u gustom srednjovjekovnom rukopisu, dok nisam pažljivo transkribirala prvih desetak redaka. Tada su se počele nazirati prve smjernice:

Povezujući stil i sadržaj, zahvaljujući internetu, identificirala sam tekst kao dio znamenite Summe confessorum. čije se dvije folije (stranice) čuvaju u digitalnom obliku u knjižnici Sveučilišta Stanford (*Medieval Manuscripts: Fragment Collection*, M0297, Box 1, Item 25) — što cijelom iskustvu dodaje poseban istraživački uzlet, ali i osjećaj privilegije da sam mogla transkribirati zaboravljene retke koji su nekad vodili ispovjednike kroz labirinte srednjovjekovne savjesti. 

 

Neidentificirani fragment (Fragment Collection, M0297, Box 1, Item 25)

 📜 SADRŽAJ RUKOPISNOG FRAGMENTA

Fragment Summe confessorum Johannesa von Freiburga donosi dva sadržajno bogata odlomka koja odražavaju napetosti i moralne dileme srednjovjekovnog kršćanskog društva:

🧷 1. Kršćanski sluge kod Židova i Saracena

U ovom dijelu autor raspravlja o tome je li dopušteno da kršćani služe u nekršćanskim kućanstvima — posebice kod Židova i Saracena (muslimana). Citiraju se pravni autoriteti poput Hostiensisa i Raymonda od Peñaforta, a napominje se da bi kršćanin koji odbije napustiti takav dom mogao biti izopćen (ekskomuniciran). 

Također se problematizira smije li Crkva primati desetinu i crkvene priloge s posjeda koji su prešli iz kršćanskog u židovsko vlasništvo — što neki kanonisti dopuštaju ako prihod dolazi iz rada, ali ne ako dolazi iz kamata, pozivajući se na crkveno dostojanstvo.

🔥 2. O hereticima (De hereticis)

U drugoj kolumni sustavno se izlaže srednjovjekovna definicija hereze (krivovjerja). Prema Johannesu i njegovim izvorima (ponovno Raymond od Peñaforta), heretik je onaj koji svjesno i tvrdokorno odstupa od katoličke vjere. Nabrojeno je šest temeljnih oblika hereze:

1. Utemeljitelj  hereze (npr. Arije)

2. Sljedbenik heretičnog nauka

3. Pogrešni tumač Svetog Pisma

4. Izopćenik

5. Simonija

6. Onaj koji sumnja u ključne istine vjere

Dodaje se i sedma kategorija: osoba koja pokušava narušiti povlastice Rimske Crkve, tj. ugrožava papinski autoritet.

Središnja tvrdnja glasi: hereza nije samo zabluda uma, već i tvrdokornost volje — što jasno pokazuje kako Crkva vidi duhovnu, ali i pravnu opasnost od svjesnog odstupanja. 

👉 TRANSKRIPCIJA FRAGMENTA 

 Latin Paleography Workshop – Unidentified Fragment. Transkripcija:Ana- Marija Šipić, dipl. povjesničarka. Stanford University Libraries, Medieval Manuscripts: Fragment Collection (M0297, Box 1, Item 25). 👉https://fromthepage.com/stanfordlibraries/latin-paleography-workshop/unidentified-fragment/display/1201046

✍️ PUTOVANJE SE NASTAVLJA?     

Rukopis me pronašao sasvim nenadano, a Summa confessorum mi je prošaptala tek prve rečenice. I dok njezine stranice ostaju umotane u tinte i tisućljetne dileme, znam jedno — moje putovanje kroz njezin svijet se nastavlja.

🖋️ Napomena!!!Sudjelujem kao dobrovoljna suradnica na platformi FromThePage, gdje kroz paleografske radionice doprinosim transkripciji i istraživanju povijesnih rukopisa na latinskom jeziku. Moj rad na fragmentu Summe confessorum predstavljen u ovom članku dio je tog angažmana.

📚 IZVORI I LITERATURA

Johannes von Freiburg. Summa confessorum. (13. st.) — korišten rukopisni fragment: Stanford University Libraries, Medieval Manuscripts: Fragment Collection (M0297, Box 1, Item 25). Transkribiran putem platforme FromThePage. 

"Johannes von Freiburg." Mittelalter-Lexikon, zuletzt bearbeitet am 2. Februar 2006. Pristupljeno 7. srpnja 2025. https://www.mittelalter-lexikon.de/wiki/Johannes_von_Freiburg

"Johannes von Freiburg." Deutsche Biographie, posljednji pristup 7. srpnja 2025. https://www.deutsche-biographie.de/gnd118829122.html#ndbcontent

Biblissima. “Summa confessorum.” Biblissima Portal, Pristupljeno 7. srpnja 2025.

https://portail.biblissima.fr/en/ark:/43093/oedata78468c940ca399e1389fbc4a3559f1d40d70d37a

Cappelli, Cesare. Dizionario di Abbreviazioni Latine ed Italiane. Bologna, Società Tipografica Editrice, 1912.

 

Latin is Simple. Latin Online Dictionary for Students. Erhalt und Digitalisierung indoeuropäischer Sprachen, 2016–2025. 

🕯️  IZ ŠKRINJE MUDROSTI SREDNJEG VIJEKA!

"Corruptio optimi pessima." Iskvarenost najboljega — najgora je.

 Značenje: U srednjem vijeku ova je izreka često korištena u teološkim i moralističkim raspravama. Ideja je da što je nešto uzvišenije po prirodi (npr. čovjekova duša, svećenstvo, crkvena vlast), to je njegova izopačenost opasnija i pogubnija. Savršeno se uklapa u srednjovjekovnu logiku ispita savjesti i naglasak na nutarnju čistoću — temu prisutnu i u Summa confessorum.