ZMAJEVI I DIVOVI POD ZEMLJOM: FOSILI I IMAGINARIJ SREDNJEG VIJEKA
Zamislite da ste seljak u 12. stoljeću. Kopate zemlju, razmišljate o odlasku u Svetu zemlju da bi se spasili siromaštva i obveza prema vlastelinu, kad odjednom – BUM! – motika udari u nešto tvrdo. Iskopate to i pred vama se ukaže golema kost. Nije kravlja. Nije konjska. Nije ni ljudska (barem se nadate). Što je to?
U današnje vrijeme rekli bismo: “Fosil dinosaura!” Ali u srednjem vijeku? To je mogao biti zmaj. Ili kost diva. Ili sveta relikvija. Ili sve to zajedno.
Upravo o toj fascinantnoj temi piše povjesničar Lorris Chevalier u svom članku za Medievalists.net, koji nas vodi na putovanje kroz vrijeme – u doba kad znanost još nije imala ime, ali su priče bile sve.
🏷️ Ključne riječi: srednjovjekovni imaginarij, re-thinking, fosili, dinosauri, čudovošta, zmajevi, bestijariji, mirabilia
Jesu li ljudi u srednjem vijeku otkrili dinosaure?
U članku “Did Medieval People Discover Dinosaurs?”, Chevalier istražuje mogućnost da su ljudi u srednjem vijeku doista nailazili na fosile dinosaura – iako nisu znali što su. Tijekom velikih građevinskih radova, krčenja šuma i oranja zemlje, bilo je sasvim moguće naići na neobične kosti.
Ali bez paleontologije, mikroskopa i Googlea:)), ljudi su te nalaze tumačili kroz ono što su poznavali: religiju, mitologiju i legende. Tako je golema bedrena kost mogla postati dokaz o postojanju zmaja, a fosilni zub – relikvija vezana za svetog Jurja.
 |
Kost legendarnog Wawelskog zmaja, ispred katedrale Wawel u Krakovu, Poljska. Fotografija: Yohan Euan o4 / Wikimedia Commons. |
Svijet čuda i čudovišta
Srednjovjekovni svjetonazor bio je prožet vjerom i simbolikom. Sve neobično – od dvoglave zmije do kamenja koje “krvari” – smatralo se kao mirabilia, čudima koja svjedoče o Božjoj moći. Fosili su se savršeno uklapali u taj svijet.
U crkvama i samostanima čuvale su se zbirke čuda: rogovi “jednoroga” (narvala), zubi “divova” (mamuta), pa i kosti koje su možda pripadale dinosaurima. Sve je to bilo dio narativa koji je spajao vjeru, strah i znatiželju.
Kad su vitezovi susreli dinosaure ......i nisu to znali;))
Sad zamislimo kako bi to izgledalo da je vitez sa svojom družinom stvarno naišao na fosil dinosaura. Evo moje verzije priče – s dozom humora i mašte:
“Plemeniti Gospodine Lancelote, pronašli smo čudovišnu kost u šumi!”“Je li to još jedan zmaj?” - upita uvaženi Sir Lancelot, na konju bijelcu sa crnom pjegom na čelu.
“Ne znamo, ali ima zube veće od mača .”
“Pozovi opata Ivana neka to zapiše u bestijarij i neka smisli moralnu pouku..”
Tako bi otprilike izgledala srednjovjekovna reakcija na fosil. I doista, mnogi prikazi zmajeva u bestijarijima podsjećaju na dinosaure: duga tijela, kandže, oklop, krila. Možda nisu znali što su pronašli – ali znali su ispričati dobru priču.
Bestijariji: Srednjovjekovni vodiči kroz svijet čudovišta
Bestijariji su bili ilustrirane knjige koje su opisivale životinje – stvarne i izmišljene – i davale im simbolična značenja. Lav je bio Krist, lisica je bila đavao, a zmaj... pa, zmaj je bio sve što je strašno i moćno.
U tim knjigama nalazimo:
- Zmajeve koji guše slonove
- Jednoroge koji se smiruju u krilu djevice
- Grifone, mantikore i levijatane
- Bića koja podsjećaju na dinosaure, iako ih nitko tako nije zvao
Danas možemo samo nagađati koliko su ti prikazi bili inspirirani stvarnim fosilima.
Zaključak: Kada znanost još nije imala ime, ali je mašta bila živa
Srednjovjekovni ljudi možda nisu znali za dinosaure, ali su znali da su naišli na nešto veliko, čudno i važno. Njihova tumačenja bila su prožeta vjerom, mitovima i simbolikom – i upravo zato su bestijari i legende tog doba toliko fascinantni.Možda nisu imali mikroskope, ali su imali maštu. A ponekad, to je sve što ti treba da stvoriš zmaja.
.png) |
Fosilizirana kost mamuta, dar cara Fridrika III katedrali svetog Stjepana u Beču 1443. godine. |
O autoru: Lorris Chevalier
Lorris Chevalier je povjesničar specijaliziran za srednji vijek, poznat po tome što spaja znanstvenu točnost s pripovjedačkim stilom. Osim što piše za Medievalists.net, bio je savjetnik za filmove poput The Last Duel i Napoleon. Njegovi tekstovi često istražuju neobične teme: fosile, tetovaže, vukodlake i zaboravljene legende. Više o autoru: https://www.lorrischevalier.com/
Primjedbe
Objavi komentar